Zašto nas zapravo nerviraju drugi ljudi

Dok ne osvijestimo nesvjesno, ono će upravljati našim životom — a mi ćemo to zvati sudbinom.

C. G. Jung

Kada nas neko iznervira, mi mislimo da je problem u toj osobi i u onome što je rekla. Međutim, ono što nas zaista uznemiri nije sama situacija, nego ono što se u nama aktivira u tom trenutku.

Druga osoba nije stvorila našu reakciju. Ona je samo „pritisnula dugme“ koje već postoji u nama. To „dugme“ mogu biti stare povrede, nesigurnosti, uvjerenja o sebi ili nerazriješene situacije iz prošlosti.

Zato ne reagujemo svi isto na iste stvari. Ista rečenica može jednoj osobi biti potpuno nevažna, dok drugu može duboko pogoditi. Razlika nije u riječima, nego u onome što te riječi dodirnu unutar nas.

Kada šutimo

U takvim situacijama često se desi da šutimo. Ne zato što nemamo šta reći, nego zato što nismo u kontaktu sa sobom, želimo izbjeći konflikt ili smo naučili da budemo „dobri“ i ne izražavamo ono što mislimo i osjećamo.

Ali emocija ne nestaje. Ona ostaje u nama. I tada počinje ono što drugi ne vide. U mislima se vraćamo na situaciju, analiziramo šta smo mogli reći, vodimo unutrašnje dijaloge koji se nikada nisu desili. Napetost ostaje u tijelu, a ta energija se nosi dalje kroz dan.

Kada dođemo kući, to ne nestaje. Prebacuje se na ljude koji su nam najbliži. Postajemo razdražljivi, nestrpljivi, reagujemo na način koji nema direktne veze s onim što se ranije desilo. I tada ispaštaju oni koje ustvari najviše volimo.

U stvarnosti, problem nije u onome što se desilo, nego u tome što to nismo obradili i otpustili.

Suština

Ne nerviraju nas ljudi. Nervira nas ono u nama što nije razriješeno.

Rješenje nije u tome da pokušamo promijeniti ili izbjeći druge ljude ili situacije – to je bježanje koje ide u krug. Rješenje je u tome da bolje upoznamo sebe. Da prepoznamo šta nas pogađa, zašto nas pogađa i kako da reagujemo svjesno, umjesto automatski.

Kada nema tog unutrašnjeg „dugmeta“, ili kada ga osvijestimo, reakcija se mijenja. Ne nosimo više situacije sa sobom. Ne prebacujemo ih na pogrešne ljude. Ne vrtimo iste misli iznova. Počinjemo drugačije živjeti iste situacije.

U kognitivno-bihevioralno orijentiranom psihološkom savjetovanju upravo se radi na tim obrascima: na prepoznavanju automatskih misli, razumijevanju emocionalnih reakcija i učenju novih, zdravijih načina reagovanja. To je proces u kojem se postepeno mijenja odnos prema sebi, drugima i svakodnevnim situacijama.

Ako se prepoznajete u ovome, važno je znati da ne morate sve sami. 🤍